pàju s.m. paio, coppia. Unu paju de ’oes, de bottes, de omines, de ’oltas, de annos un paio di buoi, di scarpe, d’uomini, di volte, d’anni. | Quantità indeterminata. Sun totu unu paiu ’e maccos son tutti un par di matti. M’hapo mandhigadu unu paju ’e mendhulas, de nughes; hap’ispesu unu paju ’e francos ho mangiato un po’ di mandorle, di noci; ho speso un po’ di soldi. | Fagher su paju formar il pajo. Cussos duos disgrasciados faghen propriu su paju quei due fan proprio il paio. | Al pl. paia. Tre paja ’e ’oes tre gioghi di buoi. Dua paja ’e bottes due paja di scarpe. Bi fin totos tre paia c’erano tutti tre i gioghi. || lat. paria.